srijeda, 09.12.2009.

Greetings from Sweden..

Image and video hosting by TinyPic
My final conclusion- People aren’t supposed to be completely happy.. ever.. There should always be a little something that sucks in their lives.. It is just against the nature to be completely and endlessly satisfied.. And that’s just the way it is.
Ponekad stvari koje to nisu, postanu dramatične.. Čisto da razbiju dosljednost i predvidljivost.. Ponekad imamo jedan glavni problem kao nit vodilju kroz naš život, a ponekad su to nekolicine problemčića koji se naizmjence pale i gase, kao lampice na boru, tako da nikad ne bi bio potpuni mir i tišina..
Nema smisla računati na ništa, jer ništa nije tako sigurno kako se doima.. Ona izreka- Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.. Ha, ni jedna ni druga opcija ne čine mi se kao nešto što bih si željela.. Vrabac u ruci bi značio da nekoga tjeram da bude tamo gdje zapravo ne želi, dok golub na grani gleda iz daljine na mene, smješka se i govori- ha, samo ti gledaj, ionako me nikad nećeš uhvatiti.. Pa sad, tko bi želio ijedno od toga..
Današnjih dana sve je postalo natjecanje.. Tko će više, bolje, brže, jače, upečatljivije, a da sve to što čini iziskuje što manje emocija i istine..
Ali istina iznenadi, to znam.. neočekivano i sasvim ležerno dođe pred tebe i veli – tadaaaam, evo me.
Tadaaaam, prošli tjedan, ono dok sam rekao da idem u Češku, zapravo sam potrošio dva dana putovanja da odem u Švedsku onoj maloj za koju sam tvrdio da je naporna i da me maltretira telefonskim pozivima.. dok u isto to vrijeme mjesecima nisam mogao odlučiti se na put od sat vremena i doći u Zagreb k tebi koja mi se toliko sviđaš.. Tadaaaam.. fuckin Švedska!!
Jedino s čime se mogu tješiti je – srećom, to mi se dogodilo sad, u ovom periodu kad sam bila gotovo potpuno sretna.. A valjda se dogodilo zato da ne budem potpuno sretna.. Jer svi znamo da potpuna sreća ne može biti. Pa eto, i nije.

- 12:55 - leave your thoughts - (0) - crno na bijelo - # -

petak, 23.10.2009.

The definition of love

Love is a funny thing. You expect it to be easy. You expect it to be a world of roses and laughs and perfect moments that you find only in movies. You expect her to always say the right thing, and always know exactly how you feel, or exactly how to react to it. You expect her to calm you down when you're yelling or to chase you when you run away. You expect so much that you feel entirely, and utterly defeated when something doesn't exactly match up with all your plans. But that's the thing. Love isn't a plan. It doesn't have a certain beginning and it certainly has no end or visible finish line to those deeply in it. Love happens; it is so incredibly messy. People around you can't comprehend why you do the things you do, or why you fight so hard for something that seems to cause you so much pain, because simply, they can't see. They can't see the invisible ring of insanity that surrounds you when you're in love. It's inconvenient and painful and devastating at times, but we can't live without it. What you don't learn is how hard love is. How much work it takes. How much of ourselves we have to put into it. How it isn't worth it until we are complete and utter idiots about it. Love isn't her calming you down when you yell. It's her yelling, just as loud, just as hard, right back at you, right in your face to wake you up and to keep you grounded. It isn't her/him bringing you roses everyday or cute things that make your relationship appear more presentable. It's after a long fight, that drains the life and bones right out of you both, and yet her showing up at your door the next morning anyway. It's not her saying all the right things or knowing exactly how to handle you. So no, it's not her caressing your hair and telling you everything is going to be alright. It's her standing there, admitting she's just as scared as you are. You have to remember that with love, you're not the only one involved. You've unknowingly put your life, your heart into the palms of another persons hands and said, here. Do what you will. Mash it into mince meat. Or forget I ever handed it to you. As long as you have it. It makes us crazy. It makes reality invisible and it erases all the lines that we shouldn't cross. Because love isn't about fencing ourselves in; feeling safe, feeling sure about the future. It's about scaring the shit out of every nerve in our body, but pushing forward anyway. Because all the fighting and all the tears and all the uncertainty is worth it. And it's a hell of a lot better, than being 100% happy without someone to show us that there is a world of a difference between feeling 'happy' and feeling whole.
-andrew landon

- 13:36 - leave your thoughts - (1) - crno na bijelo - # -

ponedjeljak, 19.10.2009.

Prošlo je vremena..

Photobucket
Boli me jer nju boli.. nisam to već dugo osjetila.. Istukla bih onoga tko joj nanosi bol.. Zagrlila ju da ju zaštitim.. Muka mi je od pomisli da ju netko povrjeđuje.. Makar znam da sam to i ja jednom napravila.. a tada mi ni na kraj pameti nije bilo zaštititi je.. Za sebe sam imala i pronalazila isprike.. Ali isprike izblijede, a bol ostaje dugo. Nikad nisam mislila da riječi mogu toliko boljeti dok nisam nedavno čitala riječi koje sam joj tada upućivala.. Boljele su me kao da ih netko meni govori.. Bila sam ljuta, bijesna, van sebe.. nisam htjela ni čuti ni vidjeti nikog tko bi dobronamjerno htio ublažiti to što sam osjećala.. Nikome nije bilo za vjerovati.. Svi su mi bili neprijatelji.. A danas, nakon toliko vremena unazad, mnogo hladnije glave i staloženijih misli, sa puno više strpljenja i zrelosti, znam da sam napravila korak u krivom smjeru.. Korak je prerastao u put.. a put me odveo daleko. Vratiti se ne trudim, trudim se samo prokrčiti stazu prema pravom smjeru.. spojiti svoj put sa cestom na kojoj sam bila prije onog uragana. Tko zna, možda ima smisla.. Meni se čini vrijednim.

- 13:54 - leave your thoughts - (4) - crno na bijelo - # -

srijeda, 07.10.2009.

I`m back.. and I`m here to stay..

sdklas
I eto me nazad.. da, izgleda da sam dugo čistila za sobom.. iskreno, imam osjećaj kao da sam tek započela.. pogotovo neke stvari, neka poglavlja za koja sam vjerovala da su zauvijek zapečaćena i da ih neću ni pomišljati otvarati više.. to je ono jedno od temeljitih čišćenja.. kad dođeš u trenutak, pogledaš sebe, ljude oko sebe i vidiš da to i nije baš najbolje što si mogao.. i nisam baš dala sve od sebe.. No ovaj put nisam slegla ramenima i rekla- „Ma nema veze, nitko to ne vidi osim mene..“ Nego sam zaključila da ako želim ikad odrasti, onda bolje prije nego kasnije odbaciti sve glupe, djetinjaste svađe i nesuglasice s ljudima koji su mi nekad bili dragi.. Ne kažem – zaboraviti sve loše što se izdogađalo, dati svima čisti početak.. to nikako.. takvo što niti ne postoji.. ali to nebi trebala biti ni prepreka da neke stare odnose obnovim i možda čak iznenadim samu sebe s time što sve može biti moguće..
Ne želim ni pričati o tome koliko će neke stvari moju okolinu ostaviti bez teksta i zateći nespremne na takav razvoj situacije.. Ali, zrelija sam.. pa tako i pametnija.. A to valjda ne može voditi ničemu toliko lošemu..

- 19:45 - leave your thoughts - (1) - crno na bijelo - # -

petak, 12.09.2008.

A lot to clean behind me

Photobucket
Uff.. nije me ovdje dugo bilo.. neznam iskreno ni otkud sam se sad stvorila.. Možda jednostavno da opet ispustim djelić duše ko nekad.. treba mi to.
Doma sam.. čistim se.. čistim misli od nametnika.. prebirem po sebi tražeći još ono malo da izdržim.. Nije lako.. fakat nije.. Nikad nije, makar se svemu toliko veselim.. Veliki je teret na mojim plećima, veći nego ikad prije.. A onaj kojeg bi zagrlila i o svemu mu pričala nije tu.. svatko svoj teret nosi, nikome nije lako.. moram razmišljati da će puno teže biti kad se ovdje kući vratim.. zastalno.. tada kreće ono teško.. Ali bez obzira na sve, iscrpili su me.. isisali svu energiju i život iz mene.. a sve ono što još dajem su ostatci kojih je još malo..
Fali mi domaća spiza.. moj kompjuter.. moja glazba.. moja okolina.. fale mi prijatelji.. koji se polako gube i nestaju kako i mene nema.. fakat nije lako.. nekad imam osjećaj kao da se vraćam ničemu.. i onda u čemu je smisao.. Istina, u ovom poslu stječem iskustva i sjećanja za čitav život.. ali šta ću sa svim tim ako se nemam kome i čemu vratiti..
Fali mi on.. tako mi treba samo zagrljaj.. uf.. On možda ni nije svjestan koliko mi to sada treba.. vidio me u nekom drugom svijetlu.. možda me i nije drugačije imao prilike doživjeti.. Vrijeme će pokazati..
Još samo mjesec dana.. i vraćam se iz zemlje “snova” u zemlju stvarnosti.. Gdje osmjeh ne znači ni upola toliko koliko sada i tamo..
Fali mi.. sve

- 02:52 - leave your thoughts - (5) - crno na bijelo - # -

petak, 21.03.2008.

Nostalgija

Photobucket

Pitaju me zaš ne pišem.. smiješno, al šta da kažem.. OK mi je.. nekako je sve OK.. ni više, ni manje.. baš ona neka ležerno zlatna sredina.. nemam se čime hvaliti.. nemam se na što žaliti.. sve boljke više me ne bole.. sve euforije su se slegle.. Uljuljala sam se u neku nimalo negativnog prizvuka monotoniju.. i baš mi je OK..
U biti, jedino na što mi se dani svode je odbrojavanje tih nekolicinu dana prije nego opet promjenim mjesto boravka za neko dalmatinsko i, nadajmo se, toplije.. gdje me ponovo čeka ona sasvim drugačija strana mog života koju koliko jedva čekam, toliko se pribojavam da mi ne uđe u naviku.. jer od nekih stvari teško se odviknuti..
Jedino što mi stvarno fali i što me rastužuje je to da sam s nekim ljudima apsolutno izgubila kontakt.. najbolju prijateljicu sam, otkad sam se vratila, vidjela jednom.. tužno, da.. s jednom sam se čak uspjela posvađati i pozdraviti a da se nismo ni vidle.. Stvari se događaju, a mene nema.. i to me rastužuje.. to mi fali.. što nisam tu, uz ljude koji su mi dragi.. što gubim vezu s njima.. a u biti, tko sam bez ljudi koje volim? Nitko. Mislim, svjesna sam da se stvari i ljudi mjenjaju, da tako mora biti.. ali osjećam se kao da više nisam dio tog nečeg i nekoga jer sam stotinama kilometara dalje živeći neku sasvim drugačiju sebe koju većina njih ne poznaje..
Dajte ljudi, ja bi jednu blog kavu.. za dobra stara vremena.. Ove godine nema mog klasičnog roštilja više.. a do jeseni kad se vratim, ko zna što će i kako biti.. A falit ćete mi..

- 23:43 - leave your thoughts - (7) - crno na bijelo - # -

nedjelja, 03.02.2008.

Voljeti = plesati

Photobucket

Pomalo me sram o tome govoriti.. Jer nisam ni blizu onome što bih željela biti i kako bih željela izgledati na pozornici.. Ali kažu ljudi, nije ni bitno biti najbolji.. moraš samo voljeti to što radiš.. to je jedino bitno i to se vidi na licu..
Reče mi večeras prijateljica- ne odustaj nikada.. vidjela sam te nebrojeno puta dok plešeš.. imaš neki ludi veseli pogled, kao da ti je netko poklonio milijun dolara..
Večeras sam se osjećala tako čudno.. s jedne strane sretno jer sam gledala cure koje poznajem.. kako rade ono što i one i ja toliko volimo.. Glasno sam ih bodrila, upijala svaku scenu, proživljavala svaki pokret kao da je moj.. Ali u isto vrijeme, osjećala sam se tužno.. jer činjenica je bila da sam ovaj put ja sjedila na mjestu.. a one su tu plesale za mene.. I nešto se činilo krivo u toj priči..
Nema smisla žaliti za prolivenim mlijekom i propuštenim prilikama.. jer propuštene su.. i gotovo.. ali zato nema ni šanse da ću dalje prolijevati.. Dapače, znam što volim.. i želim testirati svoje granice, želim dokazati i pokazati što mogu.. Želim plesati.
I istina, ovo večeras, kao i uvijek, bio je nastup za druge.. Ali prvenstveno želim plesati za sebe.. jer u svojoj se koži osjećam kao ja - jedino kada plešem.

- 00:29 - leave your thoughts - (12) - crno na bijelo - # -

četvrtak, 10.01.2008.

Strah u meni

Photobucket

Nekako samo po sebi osjetila sam strah.. No nakon par minuta, zaključila sam da to nije neki novi osjećaj.. dapače, to je osjećaj koji me već neko vrijeme prati.. Strah za sebe i svoje bližnje.. da im se nešto ne dogodi.. da mi se nešto ne dogodi, a da se nisam stigla ni oprostiti..
Možda su moje misli i pomalo morbidne, no uvijek me vrate sada već godinu dana unazad.. I na tako odjednom izbrisano ime djevojke za koju još dan danas ne mogu vjerovati da je više nema.. I na njene roditelje i najbolje prijatelje.. koji su u trenutku ostali bez nje.. da nisu bili ni svjesni što ih je snašlo.. I koji nisu imali priliku oprostiti se od nje..
I priznajem, ne znam se konstruktivno nositi s time.. Strah me skoro svaki puta kada tata ulazi u auto, kada mama i brat odlaze na posao, kada ja putujem na destinaciju.. Strah me da će nešto krenuti krivo.. I pojavi se knedla u grlu, i najrađe bi ih grlila i ne pustila da odu..
Sutra ponovo idem na destinaciju.. Nije da idem neznam kako daleko.. jedva sat vremena od Zagreba.. No svejedno, visim online, tražim tko je online, pričam s ljudima, strah me reći im koliko mi puno znače da ne ispadnem freak što to tako olako dijelim.. No onda mi se opet vrati u glavu Tea i njen komentar nakon gubitka te drage nam prijateljice.. Eh, da barem češće ljudima do kojih nam je stalo kažemo da ih volimo.. To zapravo gotovo nikad ne radimo, iz straha da nas ne počnu smatrati freakovima što se razbacujemo emocijama.. Ali da mi je barem sekunda da joj kažem koliko mi je značila.. prije nego je poginula.. Sve bih dala..
Ne želim ponavljati takve greške, pa makar me smatrali kakvom god žele.. Želim im dati do znanja da ih volim.. da mi znače masu, makar nekad ne ostavljam takakv dojam.. I da me strah ne radi toga što se može a ne mora dogoditi.. nego radi toga da odu / odem, a da nikad ne kažem koliko ih zapravo volim..
Strah me..

- 23:40 - leave your thoughts - (6) - crno na bijelo - # -

utorak, 01.01.2008.

Doček po mojoj mjeri.. i dizajnu

Photobucket
Jao, koji doček.. Mislim da bolji u životu nisam imala.. Zaista.. Jest da sam Novu dočekala s klincima od 2-15 godina.. jest da sad polupijana pišem ovaj post.. jest da je 4 ujutro.. ali ni kad se probudim, dajem riječ da neću ovo poreći.. Party koji smo priredile klincima mislim da će i oni i mi, a čak i njihovi roditelji i vodstvo hotela prepričavati još godinama.. Stvarno smo se krvnički potrudile, dale ali baš sve od sebe i k tome mislim baš sve.. svo svoje slobodno vrijeme, energiju, živce, kreativnost i maštu.. I dam se kladiti da je ovo bio jedan od boljih Novogodišnjih partija u ponudi ove godine.. makar je bio samo za kikiće.. Stavila bih vam slike, no to ću ipak ostaviti za one najbliže.. i možda facebook..
Sam doček započeo je na petero djece zapisanih za dolazak.. no kako su se naše pripreme za ukrašavanje bližile Novoj Godini, tako je i broj djece rastao.. Završni broj bio je 26 (dozvoljeno je bilo do 28) djece..
Svoj posao odradile smo vrhunski.. Roditelji, ali i ostali gosti hotela dolazili su vidjeti našu okićenu dvoranu i divili se što smo sve uspjeli napraviti u tako malo vremena.. A dvoranu smo ukrasili zaista vrhunski.. Saša Šekoranja, nisi nam do koljena.. Program smo upotpunile odličnim idejama, konstantno smo bile u pokretu, akciji.. Zadnja dva dana nismo stale.. Padale smo s nogu no i dalje imale energije za "samo još malo"..
Jučer, na Staru godinu, u čitavom danu, pauzu smo imale tek 15 minuta za ručak i 2 sata navečer, prije samog programa.. Nemogu ni nabrojati sve stvari koje smo uspjele ostvariti.. Mogu samo reći da smo u Novu ušle s okusom ponosa i uspjeha u ustima.. (i redbulla.. hehe)
Bilo je odlično, pamtit će se svakako.. Još samo čekam sutra, da čujem preostale komentare roditelja.. nemojte misliti da sam se uobrazila, no eto.. isključivo radi ega..
Sretna sam.. kako nebi bila.. Novu sam dočekala kao nikad do sad.. s potpuno nepoznatim osobama.. ama baš svima.. I bilo mi je da si bolje nisam mogla poželjeti.. bez nepotrebnih nervoza, shoppinga u posljednju minutu i višesatnih priprema..
Obukla sam već pripremljeno, u Zagrebu kupljeno.. spremila se u roku pola sata.. I napravila tim klincima nešto što će još dugo pamtiti..
I u to ime, dragi moji.. nadam se da će vam ova Nova biti puna neočekivane sreće, ugodnih iznenađenja, iskušenja i uspjeha.. Jer ako će mi iduća biti takva kako sam ju započela, bolje si zaista ne mogu poželjeti.. Stoga, zaista vam sretna bila Nova Godina..

- 04:02 - leave your thoughts - (5) - crno na bijelo - # -

nedjelja, 23.12.2007.

Ima me - Nema me

suitcase

Pakiram kofere.. Ponovo.. Već sam se nekako navikla na to stalno dolaženje i odlaženje da mi i ne pada toliko teško, koliko činjenica da odlazim na sv. Stjepana, dan koji u mojoj obitelji ima duplo veće značenje nego drugima.. Već jutro nakon samog Božića, ja ću sjediti u vlaku za novu destinaciju, novi posao i nove doživljaje.. Pomalo mi dođe krivo onih koje konstantno ostavljam.. žao mi je što neke nisam još stigla ni vidjeti otkad sam se vratila, a već idem dalje.. Srećom, na vrijeme sam prestala razmišljati o ponuđenom 3-mjesečnom poslu i prihvatila ovaj, nešto kraći.. but still..
I još k tome, mislila sam da će me proći no još nije.. Još uvijek u glavi mi se okreće jedna slika, jedna osoba i mnogo emocija koje držim u sebi.. Umjesto mene, on ide na taj 3-mjesečni posao.. i doslovce mi je knedla u grlu.. nakon toga počinju se puniti destinacije za ljeto i možda će proći i godina dana a da ga neću ponovo vidjeti..
Smućkala sam koktel od uzbuđenja, tuge, straha, emocija i veselja.. koji će se okus najduže zadržati u ustima- vrijeme će pokazati.. Do tada, preostaje mi samo spakirati kofere i nadati se..

- 23:11 - leave your thoughts - (8) - crno na bijelo - # -

četvrtak, 20.12.2007.

Big fat mess in my head

cookies
Tražim nešto da me razveseli.. tražim, tražim i nekako mi ne ide od ruke.. Osjećam se skoro jednako kao i prije 2 mjeseca.. kad sam napuštala jedan dom i odlazila u drugi.. Kad sam se opraštala s njime i bilo mi je tužno poljubiti ga prije nego ode, da se ne vežem previše.. jer bila sam realna - nije bilo smisla.. Sinoć me ta ista realnost dočekala iza ugla, ali nisam bila spremna.. I sad se udaram u glavu, jer znala sam to, ali nisam išla s razumom nego s osjećajima.. povela sam se nekim lijepim sjećanjima i skužila još jednom da ono što je bilo nema veze s onime što je sad.. svjesna da se nećemo vidjeti još jedan jako dugi period.. ako i ikad.. i da ću poludit od misli koje su mi se pokrenule u glavi, a mogla sam ih izbjeći.. uvik tako zeznem baš kad ne treba..
Došlo mi je samo ga dugo zagrliti.. ali znala sam da su okolnosti neke sasvim krive.. I previše sam toga taj dan doživila.. i samo sam htjela na sekund se utopiti u tom nečem što on donosi sa sobom.. da mi prenese malo one nevine i dobre naivnosti koja mi je taj tren tako falila..
Bila sam totalni nered.. misli su me sputavale, pogledi letjeli.. čula sam da su i njegovi, ali the point is – zaletjela sam se, uzela prevelik zalogaj i sad ga pokušavam izbaciti.. znam da ga nisam trebala ni uzeti in the first place, al nekako mi je bio prepotreban, radi nekog nepoznatog razloga..
Precjenila sam situaciju, zaboravila činjenice, izgubila se u želji.. i sad si ko pokvarena ploča ponavljam- Koja sam ja glupača..

- 00:54 - leave your thoughts - (4) - crno na bijelo - # -

subota, 15.12.2007.

Just kids

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Htjela bih ispričati jednu priču, no da budem iskrena, zapravo neznam odakle krenuti.. od početka ili od kraja.. u biti, ne mogu to ni nazvati krajem.. možda više drugim početkom..
No krenuti ću, od početka.. onog prvog..
Neki pamte prvi poljubac kao nešto posebno.. Iskreno, ja ga se sjećam, ali i nije baš da je bio nešto tako posebno.. Ono što ja pamtim kao nešto prvo veliko.. je prva tinejdžerska ljubav.. Bila sam head over heels.. za dečkom kojeg sam upoznala kako je u to vrijeme bilo popularno- na chatu.. Iskreno, dok se sjetim bilo čega vezanog uz njega, uhvati me teško crvenilo i smijeh.. jer što smo mi tada znali o ljubavi.. Ali opet.. Nekako se ta priča odvajala od sviju drugih..
Naš prvi sastanak izgledao je ko iz onih tinejdžerskih serija u stilu - prijatelji sastrane gledaju, a nama je bed bilo što.. Moj plišanac za spavanje zvao se njegovim imenom, on je moje ime ispisivao po bilježnici iz latinskog.. Bili smo klinci, vjerovali da smo našli bit postojanja.. bili smo uvjereni da je to „ono“ i da nema ništa veće iza toga.. Bilo je to prije 6 godina, a naša priča trajala je par mjeseci, dok on nije našao curu, ja dečka.. i dok nismo prekinuli kontakt..
Veza nakon njega trajala je prilično dugo.. ali nije imala puno veze s ljubavi.. Iduća je pak bila čitav srcedrapajući roman.. i tako se išlo iz jedne u drugu, s više ili manje srca.. nekako dozirano, po potrebi..
S vremena na vrijeme, čula bih se s njime.. tek toliko, da se zna da smo ok.. (i kao test da li još uvijek imamo broj mobitela jedno od drugog).. S vremenom, u kuće nam je ušla ozbiljnija tehnologija – internet.. s vremena na vrijeme, popričali bismo o faxu, ljubavi, glupostima koje nas muče.. održavali razgovor kao dva stranca koji su se nekad znali.. oboje smo bili svjesni da se puno puno toga dogodilo u proteklim godinama.. da smo postali neke sasvim druge osobe i da se u biti ne poznajemo.. razgovor o ponovnom susretu nekako nije dolazio u obzir jer, tko smo si mi nego li samo dva stranca..
Danas je bio nadasve neobičan dan.. Sjedila sam u kafiću na kavi s dečkom kojeg sam voljela kao dječaka i koji je mene volio kao djevojčicu.. Priznajem, nakon 6 godina, bilo je čudno.. I on priznaje – ne poznajemo se više.. barem ne na onaj način.. U svakom slučaju, bilo je čudno gledati u nepoznatu osobu koja o meni zna toliko skrivene i drugima nepoznate stvari.. s kojom još uvijek imam „interne spike“, bez obzira što mi je kao pojava sasvim nepoznat.. I u tom trenu, možda sam bila u šoku.. No upravo sada, osmijeh govori puno više..
Uspomene su uspomene.. nema smisla obnavljati nešto čega nema.. niti ću to ikada pokušavati.. Ali ne mogu ni objasniti koliko mi je drago što znam da netko tamo još uvijek čuva onaj jedan mali dio mene.. da sam dio nečije priče, kao što je taj netko dio moje.. i što ću takvu osobu moći imati kao prijatelja.. sada i uvijek..
I da, ima nešto što mu još nisam rekla.. moj plišanac za spavanje još uvijek se zove njegovim imenom.. već 6 godina.. Istina, bili smo klinci.. ali tko nam može reći da nismo znali voljeti..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

- 01:18 - leave your thoughts - (7) - crno na bijelo - # -

subota, 08.12.2007.

Ne vjerujem

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Nekad mi dođe da posumnjam u sve.. baš sve, od ljubavi, prijateljstva, iskrenosti, sreće.. kao da je sve to just mind games to get you fooled for some time..
Nekad mi od muke dođe da plačem, jer ne znam više kome vjerovati a kome ne.. i u biti, dođem do trenutka kada više ne znam da li uopće postoje osobe koje su tu za tebe, a ne za sebe..
Strah me ljudi koji vole slušati svoj glas.. koji toliko vole sebe, da izgube želju poslušati ljude oko sebe.. koji se toliko boje davanja da samo uzimaju..
Neću sad glumiti neku uvrijeđenu kokoš.. prošlo me cviljenje.. svakome na njegovu dušu.. samo hoću reći da sam dugo tražila to nešto veliko što će se dogoditi, da napravi preokret u mom životu.. i sada kad se dogodilo, nije baš takav preokret kakav sam očekivala.. i neznam kamo dalje..
I dođe mi da se pitam- postoje li uopće više oni obični, jednostavni, topli ljudi koji će ti biti prijatelji iz jednog jedinog prostog razloga- jer te vole?
Kako znati kome vjerovati? I zapravo, zašto se uopće davati, kad ljudima koji samo uzimaju ide tako dobro u životu?

- 01:50 - leave your thoughts - (3) - crno na bijelo - # -

srijeda, 21.11.2007.

Stižu mećke.. lol

Link tjedna..

http://youtube.com/watch?v=Dmws59X1cNg&feature=related

Znam da nema neke velike veze s ovime danas, ali osjećaj je isti.. veliki su se osramotili.. a mi smo odigrali fckn dobru utakmicu.. Ne sjećam se kad sam zadnje toliko uživala u našoj utakmici.. :))

- 23:57 - leave your thoughts - (5) - crno na bijelo - # -

petak, 09.11.2007.

Samo igra

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

O Bože.. koji osjećaji me peru.. posljednjih sat vremena za mene je bilo kobno.. slušajući o tuđoj tuzi.. i onda krenuti čeprkati po svojim starim, gotovo već zaraslim ranama.. Koja je bila svrha toga? Da se prisjetim kako je onda bilo? Zar je to zaista toliko potrebno, kao da se još uvijek ne sjećam? Ili jednostavno da pustim koju suzu, jer nisam dugo.. Jer se taložilo, jer sam u biti u posljednje vrijeme prošla neke stvari koje možda nisam trebala.. neke situacije koje sam si mogla prištediti.. ali nisam..
Da, bila sam ponosna na sebe i na to kako sam se ponijela.. I svi su rekli- vidi, velika cura.. tako se to radi.. A u sebi sam samo htjela iskočiti i prekršiti sva pravila i napraviti gluposti radi kojih bi sada prebirala svaki događaj i tukla se po glavi.. Nekad mi se igre po pravilima i ne čine toliko idealan izbor koliko to lijepo izdaleka izgleda..
No opet, zašto više razmišljati o tome kad je to prošlo svršeno vrijeme..
Obećajem samoj sebi da ću prvom idućom prilikom napraviti takvu pogrešku radi koje ću mjesecima poslije razbirati jesam li zaista to trebala.. Jer predugo već igram po pravilima, dok oko mene drugi fauliraju bez opomene..
Oni koji su mi bili najdraži naučili su me- igraj svoj život kako najbolje znaš.. drugi, makar i tvoji suigrači, ne igraju u tvoju korist već samo u svoju.. I nisi im ama baš ništa dužan. Igraj.

- 17:23 - leave your thoughts - (9) - crno na bijelo - # -

četvrtak, 08.11.2007.

I ask for help

Please put in your votes.. iliti molim glasajte.. (rješite me dvojbe)


OVE...
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

ili OVE?
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Update: kaže pametan Raul da kupim oboje i zadovoljim cili svijet.. :D hmm.. "..if i was a rich girl.. "

- 17:07 - leave your thoughts - (10) - crno na bijelo - # -

ponedjeljak, 22.10.2007.

Sto ljudi, sto ćudi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Koliko god bila sretna i sigurna u sebe ovakva kakva jesam, upravo sada, svejedno, jedan telefonski razgovor s prijateljicom izbacio me iz filma..
Zašto se na osobe poput mene gleda kao na one koji kasne u životnim fazama?

Imam 22 i pol godine.. apsolventica sam.. nisam zaposlena.. nemam dečka
Ovaj opis, koliko god normalan zvučao, u veeelikom broju ljudi pobudi želju za kritikom mog načina života. Naravno, prvenstveno moji roditelji, no njih izbacimo iz priče jer ni jedan scenarij za njih nije idealan.


U svijetu koji funkcionira najbolje kad si u paru, ja sam single. I što je najgore, uživam u pozitivnim, a svjesna sam negativnih stvari svega toga. I ne žalim se. Dakako, ponekad i pozavidim curama koje ne moraju razmišljati kog će uzeti ko pratnju na neku svadbu ili kog će nazvati ako im se baš večeras prohtije u kino. I ne tvrdim da sam toliko emancipirana da mi ne treba muško, ali plivam u tim vodama najbolje što znam i ne mogu reći da žalim.


Apsolventica sam.. što bi značilo- besposličarim, visim na kavama i živim na grbači staraca.. da, čitavo ljeto radila sam neki veseli poslić i nisam dala niti jedan ispit na faxu, dok je mojim kolegama ostalo po 4-5 do kraja. Istina, pukne me realnost i svi novci koje ću morati dati ako ne uspijem apsolventsku godinu riješit što prije.. ali sama zarađujem te novce, i na meni je da odlučim kako ću ih trošiti. Ako ću radije dati te novce za fax nego li imati onaj nevjerojatni kaput koji nitko neće imati, onda je to moj i samo moj izbor. Koliko god se ti novci činili velikima, to je nekada doslovce ništa, ako se osjećam dobro i ne čupam kosu od nervoze, jer nešto mi istječe, bježi, prolazi.


Nemam stalan posao.. i ne mogu se ni vidjeti (još uvijek) na poslu sa stalnim radnim vremenom.. Znam da neki okreću oči i misle si- razmažena princeza.. Zapravo, sve sam samo ne to. Radim od svoje punoljetnosti, roditelji financijski uskoče samo kad i sami znaju da neću moći sama. Preko godine uvijek radim, ali tražim poslove koje mogu obavljati kada mi vremenski najbolje odgovara. Ne mogu se još zamisliti na poslu gdje moram dogovarati s nadređenima godišnji odmor. Dapače, volim iznenada odlučiti otputovati negdje i vratiti se kad meni odgovara
.

I koliko god bi me najlakše bilo opisati kao nezrelu, nedefiniranu i neodgovornu, vjerujem da sam sve samo ne to. Odgovornija sam od mnogih ljudi s kojima sam do sada radila i surađivala. Dovoljno sam zrela da znam kada se netko ponaša nezrelo. A ako me nedefiniranom čini to što nemam potrebu za dugogodišnjom vezom i stalnim poslom, što je onda s onima koji imaju dugogodišnju vezu i stalan posao u kojima su nesretni?I zašto sam se do prije ovakvih tema osjećala bolje nego ikad u svojoj koži? Možda zato što sam bila svjesna da sam sretna onakva kakva jesam, ne gledajući na ono što nemam nego gledajući na ono što imam.


Mnogi će osuditi i način na koji sam provela ljeto. Posao koji sam radila nazvati će zezancijom i trošenjem vremena koje sam mogla korisno iskoristiti. No takve stvari možda će me i najmanje pogoditi od svega, jer dokaze o tome što sam postigla i napravila osjećam i osjećati ću još dugo u sebi i oko sebe. Možda nema nigdje na papiru napisan moj konkretni učinak u ova 4 mjeseca, no ja i oni koji su bili oko mene svjesni su ga i znaju ga cijeniti. A ja znam da sam puna konkretnih doživljaja i iskustava koja nikako ne bih mogla steći da sam još jedno ljeto provela klasično besposličarski.


Ne kritiziram ja nikoga. Upravo u tome je poanta. Svatko odabire način na koji će živjeti i stjecati životna iskustva. Možda se moj način čini jednostavnijim, ali onaj tko tako misli, neka proba pa onda sudi.

- 13:36 - leave your thoughts - (8) - crno na bijelo - # -

srijeda, 17.10.2007.

Drugačije je..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
.. teško se vratiti.. teže nego što sam računala, valjda zato što sam krivo računala.. uvjeravam se da nije to tako mnogo vremena, ali vrativši se nazad, sve mi govori suprotno..
Znate onaj osjećaj kad negdje putujete.. spakirate u kofer stvari koje najčešće koristite.. stvari koje su vam zaista potrebne..i odete.. u biti, pobjegnete, ostavite iza sebe sve što vam čini svakodnevni teret.. sve ono što izbjegavate.. sve ostane za vama..
..i vi odete u nešto novo.. i imate priliku za novi početak.. i sve je čisto.. bez suvišnih, nepotrebnih, nagomilanih stvari koje ste ostavili tamo daleko, iza sebe..
..i bude trenutaka kada mislite da ne možete više.. da vam te iste svari nedostaju.. ali uživate u trenutku i ne opterećujete se previše..
I onda dođe trenutak kada napuštate tu novu okolinu, i vraćate se u staro, iščekujući da će vas slična okolina dočekati i tamo.. no sve je drugačije.. sve je po starom.. i shvatite da su sve te stvari koje ste izbjegavali i dalje tu.. u biti, postaju čak i dupli teret.. jer teško je nove navike uklopiti u stari kalup življenja.. pogotovo kada su to dva tako različita svijeta..
Drma me lagana depresija posljednjih 2 dana.. izbjegavam ulazak u svoju sobu jer me samo podsjeća na sve što sam ostavila iza sebe.. i što me i dalje čeka.. sve što bih najradije izbacila kroz prozor skupa s nekim starim navikama, osjećajima, željama..
Promjenila sam se.. u to sam sigurna.. no kako uklopiti sebe u sve ovo.. jer izlijev je jednostavno prerastao kalup..

Hej ljepotice moje prijateljice
gdje su nasi snovi ostali
hej sve smo mi kao ptice selice
svaka svome jugu odleti...

- 02:06 - leave your thoughts - (8) - crno na bijelo - # -

ponedjeljak, 15.10.2007.

Summer's gone too fast

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Istina, za mene je ljeto trajalo nešto duže nego za ostale.. no bez obzira, osjećam se kao da mi je netko progutao posljednja 4 mjeseca života i zauzvrat mi ostavio neprocjenjive uspomene i doživljaje..
Opraštajući se od sviju i putujući nazad u svoju staru okolinu, osjećala sam čudno.. kao da idem na izlet i da ću se vratiti na Supetar već za koji dan.. jer, na neki način, te ulice postale su moje ulice.. ti ljudi postali su moji ljudi.. i koliko god ne voljela život na otoku, ne mogu reći da mi je bilo loše.. dapače..
A što bih rekla o sebi nakon ovog svega?! Probati ću ovako..

Ponosna sam jer..
-sam izdržala duže od planiranog perioda
-sam se od prvog trena otvorila svemu novome
-nisam pustila ni jednu suzu radi gluposti
-sam pomakla svoje granice hrabrosti i izdržljivosti
-su ljudi priznali da mi vjeruju
-sam se navukla na tenis
-mi u životopisu animatora odsad piše još jedan jezik više- francuski


Naučila sam da...
-nije svaka prilika dobra i da ne propuštam ništa u životu ako kažem ne lošoj prilici
-se prošlost ne može ispravljati, samo joj se može dobro nasmijati
-u ovom poslu nema mjesta sramežljivosti.. kao ni razloga za njom
-postoji razlika između prijatelja i kolega..
-se na otoku živi jedan sasvim drugačiji život od onog u velikom gradu
-tračevi traju dok god ih nešto novo ne zasjeni.. stoga, zašto trošiti živce
-pravim prijateljicama neće ni pasti na pamet dirati nekog „tvog“


Faliti će mi..
-duugi zagrljaji najdražih mi osoba u ova 3 i po mjeseca
-prolaženje po mjestu u kojem te svi znaju.. i pozdrave
-lutanja po Splitu i vraćanje zadnjim trajektom u ponoć
-večernji programi / plesni showovi, teatar
-vožnja u Oliverovom autu po krivoj strani ceste.. ili auta.. ili kako li već
-sok od ananasa iz Saga loungea
-reprize Sex i grada s bračnog kreveta u stanu
-kokice u ponoć
-disco večeri i partiji na bazenu
-redbull vodke u Kalamberi
-Anino gatanje iz karata
-Oliverov „british humor“
-Laurin izmišljeni svijet za nas dvije
-Anitine psihoanalize
-Yuliyina teška ruka
-Krešino sunce ćaćino
-Darieve poruke iz sobe do
-Viktorijin opičen smisao za zabavno
-Mirelin ironični smisao za humor
-Jelenina sestrinska ljubav

Nije moguće izaći isti nakon ovako nečeg.. i ne nastojim prepričavati što se događalo i kako je bilo.. ovo su samo isječci koji većini vjerojatno ionako ništa ne znače.. a ovdje su tek toliko da ja ne zaboravim.. makar znam da neću.. a sad da mi se samo moći vratiti u svakodnevnu zagrebačku rutinu..

- 03:40 - leave your thoughts - (8) - crno na bijelo - # -

petak, 05.10.2007.

Coming back home.. soon

Mi nismo ljudi.. mi smo animatori..

eto tako se danas osjećam.. Još tjedan dana.. dolazim doma.. dosta je bilo.. dobro je bilo, ali dosta je..
Vraćamo se svakodnevnom životu, ali ne zaboravljamo

- 14:22 - leave your thoughts - (18) - crno na bijelo - # -

utorak, 31.07.2007.

My big brother kind of life

Evo već peti put počinjem pričati ovu priču, ovo novo i posve drugačije poglavlje mog života, no već sad nekako sumnjam da će mi to poći za rukom.. jer sve što jedan dan napišem, drugog dana mogu već iz temelja pobijati..
Za baš ništa ne mogu tvrditi da znam.. ni za jednu osobu ovdje ne mogu tvrditi da je poznajem niti da znam kako će reagirati.. Ovo okruženje u jednom trenu može graničiti sa suludim, kaosom, olujom.. a već u drugi tren svi ćemo se maziti, grliti, tepati i voljeti..
Prijateljstva, svađe, ljubavi, sex, podvale, ogovaranja, tulumi, suze.. sve to ovdje se mijenja praktički kako vjetar zapuše.. Onog kojeg sam jućer voljela, možda ću sutra prezirati i obrnuto.. nema konstante, nema ničeg čvrstog i stabilnog za što bih se mogla primiti bez obzira u kojem smjeru vjetar zapuše i koje će ostati tu koliko god vjetar bio jak..
Osoba s kojom sam se ovdje najviše zbližila, danas mi je iskreno rekla: "Još samo s tobom se nisam posvađala. Još samo to čekam." I baš je tako, sve se obrće, iskreće, kotrlja.. Ono što je danas bilo, sutra može isto biti, ali je prije vjerojatno da neće.. 15 nas je u timu i nikako ne očekujem da se svi slažemo, ljubimo i volimo.. Privatno možemo biti kakvi god želimo, no ono što me smeta je da sve to utječe na naš odnos u poslu, a ne želim da radi nekih glupih razmirica s nekime moram probleme rješavati za radnog vremena..
Otkako sam došla, dala sam svakome tko je htio, da me upozna baš onakvu kakva jesam, bez maski, laži, ičega.. najiskrenije što sam znala i mogla.. Igre su počele tek kasnije.. Uvijek će postojati oni kojima ćeš moći više vjerovati, oni kojima ćeš moći manje vjerovati i oni kojima nećeš vjerovati..
Ovaj posao, ovaj gradić, ovo okruženje.. nazvala bih to Big brotherom.. U svakom smislu te riječi.. čak možda i internacionalnim.. Što su sve ljudi sposobni, da vam pamet stane.. dođite i zavirite u moju Big brother kuću.. danas je upravo mjesec dana što živim u njoj, a još uvijek i nikako da se priviknem na njena pravila da ovdje pravila nema..

P.S.- a sad neke realne obavijesti o meni.. za sve one koji me znaju.. animator sam u kompleksu hotela u Supetru, radim sve, radim puno, izlazim puno, dobro mi je.. i vjerojatno ostajem ovdje do 11.mj... khm, da.. vidimo se za Božić.. lol.. :D
Internet nemam često, upravo sjedim za kompjuterom direktorice hotela.. što znači- velika iznimka.. ovo je tek toliko jer znam da od mene nećete čuti nešto novo ponovo na duže vrijeme.. puno pusa svima, uživajte u ljetu i puno vas volim.. :)

- 21:49 - leave your thoughts - (9) - crno na bijelo - # -

petak, 29.06.2007.

And today..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Supetar, here i come.. :)

- 10:40 - leave your thoughts - (31) - crno na bijelo - # -

utorak, 26.06.2007.

Ništa mi neće ovi dan pokvatit (vapšuvarivari)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

10 ujutro.. već sat vremena sjedim za ekranom kompjutera i mislim si- evo, još 10min i zovem ih.. još samo 10.. i tako već sat vremena.. nekako se ipak nadam da oni mene nazovu.. to bi bio stoput bolji osjećaj... da, znam, djetinjasto..
10:04 - zvoni mobitel.. Dobro jutro, ja sam XY.. (vrištim u sebi..) Eto, žao mi je što se nisam prije javio.. no eto, da ti kažem sve što trebaš znati.. tvoja destinacija je ...... (umm.. neznam ništa o toj destinaciji, no svejedno mi se u glasu može osjetit uzbuđenje).. S druge strane simpatični smijeh.. i pitanje- Nadam se da si zadovoljna? Zahtjevna je destinacija, no šef te je htio za svoju ekipu na toj destinaciji.. i ja sam mu udovoljio... (aaaa, nevjerica.. šef kojem sam se potajno nadala, mene je izabrao za svoju destinaciju..) Uglavnom, da ti kažem, biti će puno plesa, jer ta destinacija ima kvalitetan i opsežan večernji program (a u glasu čujem i ono nagrađujuće- No znamo mi da ti to možeš).. ponesi puno sportske odjeće, namaži se da nam ne izgoriš i javi mi se u subotu, da znam da si stigla živa i zdrava..
Nakon spuštanja slušalice, navrle suze od sreće.. da, priznajem.. zaozbiljno sam sretna.. Sve što sam si željela.. Istina, nisam u nekim fensi destinacijama.. i nemam svaku subotu slobodnu ko većina.. ali nekako u sebi vjerujem da bolje nije ni moglo..
Dižem slušalicu i automatski zovem sve kojih se mogu sjetiti.. pogotovo kolege koji će biti na destinacijama blizu moje.. svi samnom slave i već planiramo zajedničke izlete i posjete jednih drugima..
Napokon sam došla i do broja mobitela jedne od cura koja je već mjesec dana na „mojoj“ destinaciji.. zovem ju a ona skupa samnom vrišti.. priča mi o destinaciji, kaže da ima puno posla ali da je odlična zabava.. ima ih puno u hotelu (nekih 15) i očekuje se još oko petero ljudi.. hotel s 4 zvjezdice, idila..
I tako, euforičnost me još uvijek ne pušta.. sva sam izvan sebe.. već sam pola odjeće spakirala.. ipak idem na 3 mjeseca.. praktički kao da se selim.. I još k tome, idem na otok.. na kojem još nikad nisam bila.. i čitavo ljeto ću PLESATI..
Znam da vjerojatno na licu mjesta sve i neće biti tako idilično, neke stvari će me sigurno smetati, s nekim ljudima se vjerojatno neću slagati, neke stvari će mi možda biti i teško napraviti.. ali zašto bih sad o tome razmišljala.. neću si pokvariti ovaj trenutak.. jer istinski sam sretna i zadovoljna.. i vrištiiiiiiim.. :)

- 17:44 - leave your thoughts - (11) - crno na bijelo - # -

ponedjeljak, 25.06.2007.

Bućkuriš

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

PMS je.. možda vam moje riječi neće imati mnogo smisla trenutno.. nema veze.. ni ne trudim se osobito da imaju.. slušalice na glavi iz kojih glazba trešti i upaljen messenger dovoljni su da me ometaju u kojekakvim mislima koje bi me mogle sustići ovakvu grinčastu.. i onda još preko dana opiči 35 u hladu.. srećom pa ne spremam ispite..
Još malo pa je 1.7. a još me ne zovu.. do tog datuma bih trebala imati spakirane kofere i kartu u džepu, a ja još neznam ni da li idem i kuda idem.. sutra ću obaviti i taj telefonski poziv.. sve dobre destinacije su navodno već popunjene.. no prisjećam se entuzijazma s kojim su mi prilazili na seminaru i nadam se da postoji bar još jedno mjesto za mene na nekom takvom ultra fensi mjestu, di mi je većina ekipe.. makar se tome svi nadaju, ako ćemo tako..
Produkcija je iza nas.. što se otplesalo, otplesalo se.. i koliko god nesigurna u sebe ovaj tren, da se mogu vratiti nazad na taj dan, vjerojatno nebi ništa promjenila.. jer bilo je baš kako je trebalo biti.. one crne misli došle su tek kasnije.. nekako mi je uvijek u glavi da su ljudi samo pristojni kad kažu- da, bilo je super.. čak mi se nekad pričinjava da čujem i ironiju u glasu.. al jbg, to je samo moj problem jer tražim problem i tamo di ga nema.. Ako ništa, kostimi su bili „do jaja“. Umm.. loš izraz?! Well, anyways..
Toliko je toga za napraviti a toliko malo želje da nešto radim.. po čitave dane vrtim tv programe, čitam knjige i JEDEM... još jedan razlog što jedva čekam 1.7. i taj telefonski poziv.. otkad nema treninga, svakim danom me sve više strah da ću se iduće jutro probudit kao „teška kategorija“.. a ova vrućina vani nikako ne potiče u meni želju za trčkaranjem ili ičim sličnim.. Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Pozitivna stvar u svemu tome, vraćam se malko unazad, je to što sam napokon počela micat prašinu s knjiga koje „već dugo želim pročitati“.. yea right.. kupila ili dobila i tako su stajale.. prva na redu je Orwellova „1984.“ ..some freaky book.. Mi u srednjoj nismo čitali takve lektire, pa valjda nadoknađujem.. imam osjećaj ko da gledam Hitchcockove „Ptice“.. i vjerujem da ću isto tako, kad završim s njom, dugo imati kojekakve fobije..
U biti, došla sam do zaključka zašto sam se tako bojala tih Ptica i zašto mi je to ostalo kao fobija iz mladosti.. Dok u običnim filmovima imamo sporedne glumce kojima se može svašta izdogađat, glavni glumci za razliku od njih gotovo nikad neće umrijeti.. a ako koji i umre, ostatak filma biti će tugujući za tim likom.. U Pticama umiru svi- muški, žene, djeca.. nema tu – ovog smije, ovog ne.. Valjda je to tako i u našim životima ponekad.. Ljudi čitaju crnu kroniku i tješe se- huh, eto, bar mene nije..
Ok, daleko sam otišla u temu.. toliko o smislenom postu.. Do sutra(šnjeg telefonskog poziva)

BTW- preporučam vam jednu pjesmu.. ja sam sam se navukla na nju i dok je se ne zasitim, neću je prestati vrtiti.. Beyonce- One night only.. iz Dreamgirlsa.. ooouh, evo je, taman na redu na playeru.. Odoh..

- 22:11 - leave your thoughts - (10) - crno na bijelo - # -

petak, 15.06.2007.

My recomendations.. just listen

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Ostala sam dužna jedan post.. pjesme koje su me obilježile.. strana lista.. I ne, nisam na to zaboravila.. samo sam malo duže razmišljala.. ili sam možda to odužila jer mi se jednostavno nije dalo razmišljati.. no uglavnom, sad kad mi je jedna velika zbrka u glavi i tijelu, ovakav post mi baš paše za pisati.. pa zato evo.. 5 (stranih) pjesama koje imaju dublje značenje za mene i koje su obilježile moj “ljubavni” život, ako bih ga uopće takvim nazivala..

1. Leslie Gore- It's my party
Ma klasika.. svima je jasno, ne? trokuti se jednostavno događaju, i jednostavno nisu ugodni.. I na ovu pjesmu zapravo ne cmizdrim ni išta slično, nego me onako nabrijava nekom pozitivnom energijom i prkosom..

“It's my party, and I'll cry if I want to
Cry if I want to, cry if I want to
You would cry too if it happened to you”


2. Wheatus- A little respect
.. hehe.. lyricsi ove pjesme nemaju mi neko dublje značenje, bar ne svi.. samo jedan kratak i jasan dio, koji je rekao tako mnogo.. prvi dečko u kojeg sam bila zatreskana, head over heels doslovno.. i prvi dejt s njim.. nakon što smo se rastali, napravili desetak koraka svaki u svom smjeru, krenula sam iz vedra neba, potpuno nesvjesno pjevušiti upravo taj dio iz pjesme..
.. ponovilo se i još jednom.. ne s istom osobom.. ali s istim osjećajem.. i jednako nesvjesno, neočekivano..
Kratki stih iz pjesme koji sve kaže:
„..I'm so in love with you..”

Znam da će nekome zvučati jako blesavo, al svejedno, srce mi trzne na taj dio..

3. Dido- Mary's in India
Znam da će rijetko tko znati ovu pjesmu.. nije nikad bila hit.. Ali meni je hit.. meni je ouh so much pun pogodak.. tamo di boli.. ma neznam opće da li da pišem lyricse.. nema smisla.. pjesma nema dirljiv refren ni nešto slično.. jednostavno je sama prema sebi – dirljiva.. A u trenutku kad sam na svojoj koži jako dobro razumjela svaku rečenu riječ, vrtila sam ju na CD playeru dok se i meni i njoj nije zavrtilo..

4. Natalie Imbruglia- Torn
Ma ovo je u biti ultimate all time favorite pjesma.. uvijek i za sve.. uz to, ovo je prva pjesma koju sam se usudila pjevati na karaokama.. jer znam sve riječi, čak i da me u pola noći probude.. ma jednostavno jako volim ovu pjesmu..

“..Thats whats going on, nothings fine Im torn
Im all out of faith, this is how I feel
Im cold and I am shamed lying naked on the floor
Illusion never changed into something real
Im wide awake and I can see the perfect sky is torn
Youre a little late, Im already torn..”


5. Shania Twain- Youre still the one
A je.. to sam pjevušila kad sam bila sretno zaljubljena.. trenutno nisam tako da moš šljivit značenje pjesme, al svejedno.. jako lijepa pjesma, za sve one koji su išli usprkos vjetru i opstali.. a valjda će i mene jednom potrefit kako spada..

“..Ain't nothin' better
We beat the odds together
I'm glad we didn't listen
Look at what we would be missin'

They said, "I bet they'll never make it"
But just look at us holding on
We're still together still going strong..”

- 22:12 - leave your thoughts - (14) - crno na bijelo - # -

četvrtak, 31.05.2007.

Hajde da plešemo..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

U prvi tren sam se osjetila nekako ponosno.. a onda sam pročitala poster.. promislila o svemu.. sjetila se svega.. I zaključih da sam pomalo zaboravila radi čega još uvijek plešem.. I sad se samo dobro sjećam Tije i svega što mi je rekla o plesu.. i shvaćam koliko je bila u pravu.. Sve je ovo predstava a svi smo mi glumci.. O tebi ovisi koliko ćeš izdržati..
Fali mi ona naša mala trešnjevačka dvorana, bez puno halabuke, čitav dan plesa i proba, druženja i onog nečeg.. Nekako imam osjećaj da mi Lisinski, poznati voditelji i svi ti sponzori neće taj osjećaj uspjeti zamjeniti.. ali izvuć ćemo mi i iz toga ono najbolje, zar ne, machak moj??

- 18:34 - leave your thoughts - (25) - crno na bijelo - # -

srijeda, 23.05.2007.

Odaberite pravu.. priča o autoškolama

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


O tome zašto pišem ovaj post neću dugo.. jednostavno- pala sam.. isplakala sam što sam isplakati imala.. neću se sad i ovdje pravdati ni objašnjavati što je bilo.. jednostavno sam pala, ostalo nije bitno.. No ovaj post pišem i radi još jednog razloga.. Da upozorim.. Osjećam se dužnom reći ljudima ono što se “zna” a zapravo nezna.. Ono što sam saznala prekasno, a ne bih htjela da se i drugima dogodi..

Što se tiče vas sa vozačkom dozvolom, slobodno i preskočite ovaj post..makar, eto, voljela bih čuti i tuđa iskustva.. No vi koji se tek spremate u autoškolu, svakako pročitajte što vam imam za reći.. da nebi i vi požalili radi krive odluke, nakon izvjesnog vremena.. Shvatite ovo kao pismo udruzi za zaštitu potrošača.. iako ga sastavljam za vas..


Daklem, riječ je o odabiru autoškole i instruktora.. Ovako je otprilike izgledao moj slučaj.. skupila sam nešto novca, obitelj je bila spremna uskočiti, raspitala sam se kod frendica s dužim voznim iskustvom gdje bih mogla i kod koga krenuti.. prva pogreška.. Uglavnom, samo da napomenem da se neću štediti u ovom postu.. biti ću maksimalno izravna jer apsolutno im ništa ne dugujem, a kamoli dobru riječ.. a ako me žele tužiti za to, mogu i ja njih.. imam sasvim dovoljno materijala za to.. no eto, više mi zadovoljstva pravi to da mogu druge upozoriti..

Daklem, jasno, glasno i otvoreno.. upisala sam autoškolu Rotor.. najveća greška koju sam počiniti mogla.. počela sam voziti kod instruktora koji je slovio kao iskusan, dobar instruktor s mnogo kandidata koji hrle k njemu.. preko preporuke uglavnom.. ono što sam saznala tokom mojih 11 mjeseci u toj autoškoli je da je taj isti čovjek možda nekad slovio kao dobar instruktor.. danas, on je samo sjena od čovjeka kojeg je pregazilo vrijeme i život, kojem je sasvim nebitno hoćeš li ti pasti ili proći na ispitu.. on ima tih svojih 45 minuta s tobom i one će proći, u svakom slučaju.. I on će za njih dobiti svoje novce.. u svakom slučaju.. U početku će ti se jadati kako ima straaašno puno kandidata koji žele ići kod njega, kako nema mnogo slobodnih termina za tebe jer si tek početnik..stoga ćeš voziti maksimalno triput u dva tjedna.. I budi sretan što je našao vremena za tebe.. Nadalje, u početku će ti se činiti kao zaista simpatična pojava, no s vremenom (koje će svakako prolaziti, jer on jednostavno nema dovoljno termina), on će se priviknuti na tvoju pojavu te će si dati oduška, početi s tobom raspravljati o privatnim stvarima, vrijeđati te kao da ti je u rodu pa si takve stvari smije dopustiti, okretati očima, glasno uzdisati kad pogriješiš, i što je možda čak najgore- svima poznatima i nepoznatima pričati o tvom osobnom životu, tvojim greškama u vožnji, tvojim navikama tokom vožnje.. svemu onom što po nekom zdravom razumu nebi trebao/smio.. I ne govorim ovdje samo za sebe.. nebrojeno sam se priča od njega naslušala o svojim poznanicima- kako su vozili, kakve su obiteljske probleme u to vrijeme imali, tko im je plaćao ispite, kako su se ponašali na ispitu.. A neznam, valjda to spada u opis posla instruktora vožnje.. Šta vi mislite?


Makar svoje greške pri prva dva pada ni najmanje ne umanjujem, i dalje držim da su najveće greške bile upravo od mog instruktora.. prijateljica koja je kod njega čak četiri puta pala, polagajući isto kad i ja, jednom je prilikom pala radi iste stvari koje i ja- Instruktor je reagirao umjesto mene kada nije trebao.. jednostavno instinktivno, umjesto mene je krenuo u rikverc.. Još i prije tog ispita, pričala sam s ljudima o tome što napraviti.. a nakon tog pada, bila mi je puna kapa svega.. zatražila sam nazad svoju knjižicu i ispisala se iz te autoškole.. prema novoj preporuci osobe koja je u tom trenu vozila i bila zadovoljna, prešla sam u malu autoškolu na Trešnjevci.. stvari koje sam tamo naučila u dva tjedna, nisam u Rotoru naučila u 11 mjeseci.. istina, pala sam.. premalo je to vremena bilo da se neke stvari isprave.. a i priznajem, na ispitu sam pala radi jedne jedine greške koje sam potpuno svjesna.. ali osim te glupe greške, svi, pa i ispitivačica, priznali su da sam stvarno dobro vozila..

A sada, neke činjenice o Rotoru, koje moram ovako javno podijeliti.. koje će vam možda pomoći pri odabiru, kada ćete jednom trebati odabrati..
Daklem- autoškola Rotor najveća je autoškola u zagrebu.. mnogi je upisuju upravo radi toga što su svi čuli za nju.. no nemojte na to nasjesti.. to je i jedna od najskupljih školi u Zagrebu, te prema riječima stručnjaka s kojima sam sasvim slučajno razgovarala- jedna od najlošijih školi.. Prosjek prolaska kandidata u toj autoškoli izrazito je nizak, iz prvog puta gotovo nitko ne prolazi.. kandidati uglavnom uzimaju masu dodatnih sati na izričitu naredbu instruktora, a dodatni sati su uvelike skuplji nego u ostalim školama.. dati ću jedan jednostavan primjer- jedan dodatni sat u Rotoru stoji 125kn dok u mojoj novoj školi stoji 102kn.. Također, napomenula bih i da su u Rotoru instruktori na neki način sitni prevaranti.. ukrast će vam vrijeme gdje god i na što god stignu..

Osoba ispitivač kod koje sam posljednji put, u novoj autoškoli izlazila na ispit, doslovce mi je rekla- "Odličan potez!", kad sam joj rekla da sam se prebacila iz Rotora.. ujedno, u tajnosti me upoznala i s nekim detaljima..
kao naprimjer- instruktori iz većih autoškola imaju mnogo kandidata a malo zainteresiranosti za njih, te ih najčešće vode na jednostavne rute, ravne ceste s ograničenjem 70, izbjegavaju zahtjevne rute kakve su najčešće na ispitu i to iz jednog jedinog jednostavnog razloga- njima je lakše.. Ispitivači na ispitu već unaprijed mogu znati kako je kandidat pripremljen samim time što znaju kod kojeg je instruktora vozio.. A kud li sreće da sam baš u početku vozila kod jednog od instruktora s najlošijim prosjekom prolaznosti kandidata.. no eto, to nisam mogla znati, jer sam kod njega došla na preporuku..
Na kraju, prebacila sam se kod jednog od najboljih instruktora u Zagrebu, s prosjekom prolaznosti gotovo 100% već na prvom ispitu.. Nisam imala sreće, ali kad skupim dovoljno novaca, barem znam da sam sad pametnija za jednu veliku i važnu informaciju- Velika škola ne znači i veliki uspjeh..

Dakle, svima koji planirate upisivati autoškolu preporučam sljedeće… zaobilazite velike i razvikane škole.. idite isključivo prema preporuci i to po mogućnosti od osobe koja je položila u posljednih pola godine.. raspitajte se dobro o cijenama, ne padajte na priče, ne trpite ono što ne morate.. Autoškola je skup sport, a za svoje novce valjda si želite najbolje i najviše.. Nemojte ih baciti u krive ruke..


U svakom slučaju, ako netko ima kakvih pitanja, slobodno mi se obratite.. ja sam svoju lekciju naučila.. za razliku od nekih, spremna sam je podijeliti s drugima..


Update:
@ D- šteta što nema linka na tvoj blog, pa nisam ni sigurna da li ćeš ovo uspjeti pročitati, stoga ovaj dio stavljam pod update.. Hvala na komentaru, no neću se moći složiti s tobom.. ja sam svoju autoškolu plaćala u glavnini svojim novcima i radi toga sam imala puno objektivniji stav spram svega.. sve ovo što sam napisala nažalost nisu neistine.. jer nisam tu da nekome zapaprim život, samo da mnogima otpaprim, ako to već mogu.. Neznam jesi li upoznat/a, ali ispitivači sami rade listu najuspješnijih instruktora.. ja nisam izmislila ono- moj novi instruktor je najbolji.. on je zapravo zaista drugi najbolji instruktor u zagrebu prema tom popisu.. Kad bi svima nama bio dostupan taj popis, mislim da bi mnoge škole propale.. a toliko ih mnogo ima upravo zato što moraš otići i sam saznati jesi li naletio na onog kojem će bit briga da će te nešto naučiti, ili na onog kojem je bitno da mu vrijeme proleti.. a ako padneš, ah teške li sudbine, dobit će još dodatni prihod.. u tome je problem.. kao što sam u svom tekstu spomenula, kod novog instruktora sam u 2 tjedna naučila što kod starog instruktora nisam u 11 mjeseci.. i to nešto govori, zar ne?? Ako te instruktor u 11 mjeseci nije u mogućnosti osposobiti za vožnju, does that make us idiots?? A sad odmah ti mogu dati dugu listu ljudi koji će se na licu mjesta složiti sa svime što sam ovdje ispisala o Rotoru..

- 15:07 - leave your thoughts - (74) - crno na bijelo - # -

subota, 19.05.2007.

Pancake party

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Došla sam objaviti jedan kratki post jer, moram se pohvaliti.. sinoć sam bila na prvom palačinke partiju u životu.. kratkom ali svakako slatkom.. hihi.. Moj mačak i njena seka priredile su pravu gozbu za nas desetak..
Prvi put sam probala palačinke bez jaja..
Prvi put mi nije bilo bed kad bi mi se svi sastojci koje bismo natrpavali u palačinke rasipavali po čitavom tanjuru..
Prvi put sam uspjela zapaliti palačinku na plinu..
Prvi put sam bila najstarija negdje, a da se nisam osjećala tako..
I najbitnije- prvi puta sam bila u stanu punom nepoznatih ljudi a osjećala se tako ugodno.. Neki ljudi su me zaista maksimalno iznenadili svojom otvorenošću.. rijetko se više sreću takvi ljudi, koji će te prihvatiti od prvog trena kao da te već godinama znaju..

U srijedu je ispit.. posljedni put.. I da budem iskrena, nisam više ni tako nervozna.. šta bude, bit će.. nešto sam sigurnija u sebe nego prva dva puta.. ali opet, sreća je tu da odluči.. a ako i padnem.. eh, pa nije smak svijeta.. valjda?
Uff, jedva čekam 1.7. i odlazak na more.. zaista, jedva..

P.S.
Nakon prošlog posta u kojem sam objavila, eto, tu malu vjesticu, shvatila sam da su se ljudi počeli nadati da će me vidjeti u toj kući.. iskreno se nadam da neću razočarati kad kažem da se nisam zato prijavila.. I da, dajem ruku u vatru da me u toj kući neće biti.. jer to nije niti moj cilj niti “potajna” želja.. već sam objasnila svoje razloge.. koji su isključivo vezani uz znatiželju.. I to je to..

- 19:35 - leave your thoughts - (11) - crno na bijelo - # -

utorak, 15.05.2007.

Detektiv u meni

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


I tako, nije me dugo bilo, pa će valjda ljudi očekivati nešto specijalno za čuti, čim se javljam.. E pa da vam kažem iskreno, iznenadit ću vas, to je sigurno..
Iznenadila sam i sama sebe, jer uvijek sam bila od onih koje zanima što, kako i zašto, a nikad nisam bila od onih koji će otići i saznati što, kako i zašto..
I sad sam okrenula ploču.. isprintala pristupnicu/upitnik.. ispunila.. priložila dvije štosne slikice koje me prikazuju u pravom svjetlu.. upakirala u savršeno neutralnu veliku žutu kuvertu.. i poslala velikome bratu..
Moram vam priznati, osjećala sam se nekako djetinjasto ispunjavajući taj upitnik.. kao da ispunjavam one dječje spomenike s puno pitanja u stilu- koju glazbu slušaš, koji ti je najdraži film, što najviše voliš jesti i sl. Istina, onda su došla i ona pitanja malo privatnije prirode u stilu- kad ste zadnji put imali intimne odnose, koliko često ih imate, kako reagirate kad ste ljuti, čega se sramite, radi čega ulazite u svađe, kako reagirate kad vas netko pokušava zastrašiti.. No sve sam sa strpljenjem i otvoreno odgovorila.. bez obzira što će se možda netko, čitajući odgovore, valjati po podu od smijeha.. i ja sam se smijala čitajući svoje vlastite odgovore, pa ću razumjeti i druge..
I tako, kuverta je poslana.. A što sada? Trljam ruke i iščekujem da vidim što dalje.. Psihološle provjere? Intervju? Još testova? Jer zapravo, ne zanima mene kako je to u toj kući.. do nje neću ni doći.. Zanima me što ti „stručnjaci“ rade pri provjeri kandidata, što se sve mora proći da bi se ušlo, odnos ljudi s RTL-a prema budućim kandidatima.. ma pretvorila sam se u jedan veliki upitnik.. i izgaram od znatiželje..
A samim time što sam ispunila i poslala ovaj upitnik, dobila sam i temu više o kojoj ću moći pisati u idućih mjesec-dva.. hehehehe.. (ako me uopće ikamo pozovu..)
Neću dužit, nemam više ništa pametno za reći.. šaljem mwah

- 15:40 - leave your thoughts - (17) - crno na bijelo - # -

nedjelja, 06.05.2007.

Unwritten

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Trenutno imam previše toga za reći.. onoga što ne trebam.. stoga ću ostaviti samo stih, koji kaže puno, samo ne svima.. nemojte se ljutiti.. trenutno nisam u trenucima za dijeliti svoje misli s mnoštvom..

"..Feel the rain on your skin
No one else can feel it for you
Only you can let it in you
No one else, no one else
Can speak the words on your lips
drench yourself in words unspoken
Live your life with arms wide open
Today is where your book begins
The rest is still unwritten.."

- 22:40 - leave your thoughts - (9) - crno na bijelo - # -

<< Arhiva >>